Na mom spomeniku će pisati između redova.
O sebi
Meni kad neko pošalje poruku sa riječima " jesi l' živa ", odgovorim sa "ovdje admin pokojne Slavke "
Pitala kćerku kako je bilo na ispitu. Ona: "Ova mala je k'o kamen, ona zna kako da padne"🎶🎶🎶
Poslednji put kad sam sjela da razmislim malo bolje stavili smo kuću pod hipoteku.
Od nakita je nosila "mogu ja to sama".
Mene je pokojna baba davno opisala u 6 riječi.
"Nećeš ti daleko sa tom pameću."
"Mama, posl'o ti rođak kilometarsku poruku."
Pošalji mu srce, skini ga s kurca.
Kad je Bog dijelio pamet, meni bilo mrsko stajat' u redu.
Ćutim i ja ponekad, al' mi teško padne na želudac.
Dobro je meni rekla ona cigančica kad me vidjela sa milion kesa "dobra si, draga, vesela, al' nosiš neki teret". ZNA.
Ovi što pošalju poruku "vaš račun nije izmiren", mogli bi ponekad i naveče da pošalju "izvadi meso iz zamrzivača".
Ljudi koje ja tješim dođu s normalnim frizom, a odu s volumenom.
Ne bacaj me međ' ljude, sa vukovima imam šansu.
Često zadržim svoje mišljenje. Boli, al' trpim.
Ko ima moju vudu lutku, izdrži, legendo.
Svi migranti koji su se zaustavili da im ja nešto objasnim su se vratili u Siriju.
-Odo' 14 dana u izolaciju. -Pa nemaš koronu. -Pa štaa?!
- Odo' zapaliti. -Cigaretu? - Jok, sijeno.
Kad smo sračunali koliko će nas koštati more shvatili smo da uopšte nismo umorni.
Moji nisu imali viber, al' su imali mene. "Trkni do strica, kaži mu to i to...usput svrati do ujaka, pa do babe Lenke i ne zvjernjaj okolo znamo tačno za koliko to možeš obaviti". Lipsaš, al' njima "sistem" nikad pao nije.
Ali kad pitaju "jeste li za tortu"...pa ljudi ja sam zato i došla.
Sve se da popraviti ako ja tu nisam učestvovala.
Otac imao druga Crnogorca kad smo sestre i ja bile male (prije 100 godina) pa dolazio s njim kući, a bio ogroman, stroge crte lice i ja lijepo kažem sestrama - ajd' da naučimo "oj svijetla majska zoro" za svaki slučaj.
Da sam slušala ljude šta mi pričaju, mogla sam ih sad ucjenjivati.
Kad mi se lijepo kaže 50 puta ja poslušam.
Prije slomljenih rebara slomilo ti volju...eto zašto nije prije.
Bivšim nakon mene roditelji birali partnerku. Sporazumno.
Dva dana nismo bili kući i ne znamo da l' smo isključili peglu. Ne znamo ni da l' imamo kuću.
Ja sam ti malo starinski tip, drago mi kad su ljudi srećni.
- Odo' do apoteke.- Kupi i meni nešto.
Jednom ćeš imati sve vrijeme onog svijeta.
- Nešto mi srce "preskače".- Ne paniči, staće.
- Zašto mislite da baš vas trebamo zaposliti?- Ne mislim ja, misle moji.
- Koja si izjava Dragane Mirković?- "Ja nemam trenutno novca".
Poslije prve smjene izađem da pobodem pritke. Imam i ja dušu.
Kažu "nemoj biti glasno glupa". Jok, trpiće u sebi.
Čega se pametan stidi kod mene izlazi u nastavcima.
Posljednji tvit
Samo da nam ne ukinu dobrotu. Tuđu.
Na kraju
Nešto prije Slavkinog odlaska, otišao je njen otac. Izdalo ga srce. Sretnik, nije dočekao da je isprati na onaj svijet. I kad je otišla, stari je opet imao sreće. Došla mu je najbolja od njegovih kćeri. Za mjesec se navršava godinu dana od njene smrti. Nedostaje mi. Svaki dan.
Tog dana kad smo išli da ispratimo Slavku padao je snijeg. U inat. Nosila sam buket i penjala se uz neku čuku,prteći snijeg i kroz suze nabrajala šta bih joj sve rekla samo da može da me čuje. Nasmijah se suzama u inat, jer znam da bi me zajebavala samo da je mogla da me vidi.
Znam tačno kako bi zvučao njen glas dok izgovara:"De ne jebi me, šta plačeš?" I kako bi odmah potom prasnula u smijeh. I plačem često. Na ulici,u prodavnici,gdje god me stigne sjećanje. U inat. Nekako joj nikako ne damo da ode,a trebalo bi. ❤️